نهَـْـجُ الْبـَـلاغـَـة

Staza Rječitosti

ALIJE IBN EBI TALIBA

Predgovor istaknutog učenjaka Šerifa Radija

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

I sada, hvala se duguje Bogu, koja pristaje uz Njega, kao cijena blagodati Njegovih, kao zaštita od iskušavanja Njegovih, kao put vrtovima Njegovim i kao sredstvo za umnožavanje dobročinstva Njegova. I neka je blagoslov na Poslanika Njegova, Vjerovjesnika milosti, Imama imama, svjetiljku zajednice, izabranika iz roda veličine i porodice časti izvornih, rasadnika slave bujajuće, granu uzvišenosti preobilnu plodovima i lišćem, i na članove porodice njegove, koji su svjetiljke u tmini, okrilje ljudima, sjajni svjetionici vjere i visoke zastave dobrote. Neka Allah lije na njih blagoslove sve koji odgovaraju položaju njihovom kao nagrade za djela njihova i koji pristaju uz čestitost loze njihove, sve dok zore sviću i zvijezde trepere.

U ranom dobu svome, u osvit mladosti, započeo sam pisanje knjige o vrlinama imama - neka je mir na njih! - koja bi obuhvaćala izviješća o krjepostima njihovim i niske govora njihovih. Svrhu tog zbornika izložio sam na početku te knjige. U njoj sam sabrao dio koj i se odnosi na Aliju, Zapovjednika vjernih - mir neka je na nj! - ali nisam mogao okončati onaj dio koji se odnosi na druge imame s obzirom na zapreke vremena i smetnje dana. Tu sam knjigu razdijelio u nekoliko poglavlja i odjeljaka. Posljednji odjeljak njezin obuhvaća krasnote savjeta kratkih, izreka mudrih, poslovica i pravila ponašanja, koji su preneseni od Alije - mir neka je na nj! Taj odjeljak nije sadržavao govore duge i predavanja opširna.

Izvjestan broj prijatelja mojih i braće u vjeri bijahu ushićeni nad prelijepim i rascvalim izrazima njegovim; uznosili su se nad sadržajima odjeljka tog, pa zatraziše od mene da sastavim knjigu koja bi sadržavala poruke odabrane ucitelja našeg, Zapovjednika vjernih - mir neka je na nj! - iz svih područja i grana, kao što su predavanja, poslanice, savjeti i pravila ponašanja, budući da su bili uvjereni da bi ta zbirka čitava obuhvaćala prelijepe i nepoznate novine govorništva i rječitosti, dragulje blistave jezika arapskog i iskaze sjajne o vjeri i svijetu ovome, s obzirom da to nije bilo sabrano ni u jednom drugom djelu, a Zapovjednik vjernih bijaše vodoskok rječitosti i vrelo vještine govorničke. Preko njega izađoše na vidjelo skrivene tanahnosti rječitosti i govorništva i od njega bijahu učena počela i pravila njihova. Kazivač i govornik svaki morao je slijediti trag njegov, a rječiti propovjednik svaki koristio se govorima njegovim. Čak i tada niko mu nije mogao biti ravan. On ostaje prvi i vodeći, jer kazivanja njegova nose odraz znanja Božijeg i slast govora Poslanikova. U skladu s tim, pristao sam uz zahtjev njihov, budući da sam znao da to znaci korist veliku, ugled znatan i nagradu najljepšu.

Nakana je zbornika ovog iznijeti na vidjelo veličinu Zapovjednika vjernih i nadmoć njegovu u umijeću govorničkom, uz brojne vrline njegove i odlike nebrojene, te pokazati kako se on uspeo do vrhunca umijeća tog i daje bio poseban među prethodnicima svim čiji se govori navode na mjestima različitim. Govori su njegovi more s kojim su usporedbe nemoguće i riznica kojoj nema jednake. Budući da podrijetlo svoje ponosno vučem od njega, imam zadovoljstvo navesti dvored Ferezdekov:

O Džerire, to bijahu moji preci
Na okupu ravnim njima nešto reci!

Nalazim da se poruke Zapovjednika vjernih - mir neka je na nj! - mogu razdijeliti u tri skupine: prvo, govori i naredbe; drugo, pisma i obavijesti; treće, izreke mudre i savjeti. Voljom Boga Uzvišenog odlučio sam prvo odabrati govore najljepše, potom pisma i onda izreke mudre i pravila ponašanja. Predvidio sam za skupinu svaku zaseban dio knjige; u svakom sam ostavio i listova praznih, da se doda i ono što je možda izostavljeno, a bude naknadno pronađeno. Svaki govor koji je uobičajen, ili je odgovor na pitanje neko, ili ima drugu svrhu neku, a ne pripada ni u jednu od podjela mojih, treba biti uključen u skupinu onu kojoj je najblizi ili kojoj po sadržaju svome najviše odgovara. U ovaj zbornik moj ušli su dijelovi neki i rečenice čiji raspored može izgledati nesređen i neprikladan. To je zato što sam sabirao samo najizrazitije govore sjajne, ali ih ne želim sređivati ili raspoređivati.

Vrline Zapovjednika vjernih, po kojima se niko ne može usporediti s njim, očituju se u govorima njegovim o ustezanju od svijeta ovog, krjeposti, sjećanju na Boga i opominjanju. Ti su govori takvi da bi pažljivi čitatelj njihov - kad ne bi znao da su to riječi čovjeka koji je zauzimao vladarski položaj visoki i koji je utjecao na životne sudbine ljudi - stekao dojam nedvojben da su to riječi čovjeka koji se nije zanimao ničim do ustezanjem od svijeta ovog, koji nije činio ništa do neprestanoga krjeposnog obraćanja i služenja Bogu, koji se povukao i osamio u kući nekoj ili u dalekome planinskom zaklonu nekom, gdje ne čuje ništa drugo do šapat svoj i gdje ne gleda ništa drugo do sebe sama. On ne bi povjerovao daje to govor onoga koji ulazi u bitke sa sabljom isukanom, odrubljujući glave i nadvladavajući silnike, i koji se vraća sa sabljom s koje kaplju krv i sluz srca. I pored svega tog, on je najviši među onima koji su svjesni Boga. Ova je odlika jedno od onih svojstava začudnih Zapovjednika vjernih kojima je u sebi sabrao suprotnosti i sastavio različitosti. Često to napominjem braći svojoj u vjeri i ukazujem im na to da bi razmišljali. To zaista zaslužuje da se nad njim razmišlja i u nj zadubljuje.

U zborniku se ovome može očekivati ponavljanje riječi nekih ili sadržaja, budući da su govori Zapovjednika vjernih bili poznati kroz različite oblike prenošenja. Ponekad se događalo da je naročit govor neki bio pronađen u određenom obliku u predanju, pa je takav i zabilježen. Poslije bi taj govor isti bio pronađen u drugom predanju nekom, gdje bi imao dodatak prihvatljiv ili privlačniji način izražavanja. U slučaju takvom, imajući na umu podupiranje svrhe izbora ovog i očuvanje izražavanja prelijepog, kako se ono ne bi izgubilo, odlučeno je da se ponovno dade. Bilo je i slučajeva ranijeg pojavljivanja govora nekog, ali je on, omaškom ili uslijed zaborava, bivao ponovno zapisan. To je, dakle, propust, a ne namjera.

Uz to, ne tvrdim da sam sabrao sve govore Zapovjednika vjernih i da ni jedan, ma koje vrste on bio, nisam ispustio. Ne isključujem ni mogućnost da je ono što je ostalo čak i opsežnije od ovog što je sabrano, a da je ono što je znano i korišteno znatno manje od onog što je izostalo izvan dosega mog. Moja je zadaća bila uložiti trud i dosegnuti ono što je moguće, a Allah Uzvišeni pokazuje put i vodi cilju koga On hoće.

Poslije sabiranja i sklapanja rukopisa ovog, ustanovio sam da bi knjigu valjalo nazvati ”Staza rječitosti”, jer ce čitatelju otvoriti vrata i skratiti mu približavanje rječitosti. Znalac i izučavatelj namirit će potrebe svoje iz nje, dok će govornik, kao i skrušenik u svijetu ovome, naći ciljeve svoje u njoj. U knjizi ovoj nalazi se prelijepi govor o Jednoći Božijoj, Pravednosti i nesličnosti Njegovoj bilo čemu, što utažuje žeđ svaku i otklanja nejasnoću svaku. Od Boga tražim pomoć za uspjeh, da me sačuva i podrži u ispravnosti djela. I utječem se Njemu da me On zaštiti od pogrješaka srca prije pogrješaka jezika i da me zaštiti od posrtaja u govoru prije posrtaja nogu. A On mi je dovoljan, jer Uzvišen je On Skrbnik!

 

Govori – اَلخُطَب

 

الخطبة1 :

Govor : 1

عجز الإنسان عن معرفة الله 

Čovjekova nemoć spoznaje Boga

 Hvala se duguje Bogu, čiju slavu govornici ne mogu iskazati, čije darove brojitelji ne mogu izbrojiti, a čije pravo ne mogu oduziti oni koji se trude, Kojeg razumska hrabrost najvića ne moše procijeniti, te shvaćanja zadubljena ne mogu doseći. Njemu - za čije svojstvo nema granice nikakve, niti opisa ikakva - nije određeno vrijeme nikakvo i nije ustvrđeno trajanje nikakvo. On je stvorio svjetove svemoćnošću Svojom, rasijao vjetre samilošću Svojom, te Zemlju, koja se tresla, utvrdio hridinama.

 الدين و معرفة الله

Vjera i spoznaja Boga

U vjeri je na prvom mjestu priznanje Njega. Savršenost priznavanja Njega jest svjedočiti Ga. Savršenost svjedočenja o Njemu jest vjerovati u Jednoću Njegovu. Savršenost vjerovanja u Jednoću Njegovu jest smatrati Ga čistim. A savršenost čistote Njegove jest odricati Mu svojstva, budući da je svako svojstvo dokaz da je ono različno od onog čemu je pripisano, a sve ono čemu je nešto pripisano različno je od svojstva. Tako, svako ko Bogu pripisuje svojstva priznaje Njemu slična, a ko priznaje Njemu slična smatra Ga dvojnošću, a ko Ga smatra dvojnošću priznaje dijelove za Njega, a ko priznaje dijelove za Njega krivo Ga shvaća, a ko Ga krivo shvaća označava Ga, a ko Ga označava ograničava Ga, a ko Ga ograničava određuje Ga brojem.

Ko god kaže u čemu je On, drži daje On sadržan, a ko god kaže na čemu je On, drži da On nije na još nečemu. On je Onaj Koji jest, ali ne kroz pojavu dospijevanja u bivanje. On jest, ali ne iz ne-jest. On je sa svime, ali ne u bliskosti tjelesnoj. On je različan od svega, ali ne u odvojenosti tvarnoj. On djeluje, ali ne u značenju kretnje sredstava. On vidi čak i kada nema ništa za gledanje među stvorovima Njegovima. On je samo Jedan, tako da ne postoji niko s kim Se On može družiti ili koga On ne može opaziti u odsutnosti njegovoj.

الطرق إلى معرفة الله

Putevi ka spoznaji Boga

 

الأول: خلق العالم

Prvi : Stvaranje svemira

 

On je stvaranje pokrenuo sasvim iz početka i započeo ga posve izvorno, bez promišljanja, bez korišćenja bilo kakvoga pokusa, bez uvođenja pokreta ikakva, bez iskušavanja nakane ikakve koja bi Ga omela. On je svim stvarima dodijelio vremena njihova, sastavio različitosti njihove, dao im osobine njihove, odredio, znajući ih, značajke njihove prije nego što ih je stvorio, obuhvaćajući potpuno granice i zatvorenosti njihove, znajući sklonosti i utajenosti njihove.

Kada je Svemoćni stvorio rupe nebesa, potakao širenje svoda nebeskog i slojeve vjetrova, u tome je pokrenuo vodu, a talasanja njezina bijahu uzburkana i vali njezini preskakahu jedni preko drugih. On je tom vodom opteretio vjetar siloviti i vihore kružeće; naredio im daje uzvraćaju, podario im vlast nad snagom njezinom i saopćio joj ograničenja njezina. Vjetar je puhao ispod nje, a voda je burno pretjecala iznad njega.

Onda je Svemoćni izveo vjetar; učinio mu kretanje neplodnim, odredio mu položaj, osnažio zamah i rasprostro ga nadaleko i naširoko. Potom je On naredio vjetru da uzdigne vodu obilnu i da osnažuje vale mora golemih. Tako je vjetar uspjenio vodu kao kad je mlaćenica uspjenjena, te je silovito potjerao u nebo, bacajući prednji dio njezin na zadnji i stajući na tekući - sve dok razina njezina ne bijaše uzdignuta i površina joj u obilju pjene. Onda je Svemoćni uzdigao pjenu na vjetru otvorenom i nebu prostranom, te od tog uobličio sedam nebesa, pa donje učinio poput vala ustaljenog, a gornje poput svoda zaštitnog i zdanja visokog bez stupa ikakva koji bi ga podupirao ili spojnice koja bi ga održavala povezanim. On ih je potom uresio zvijezdama i svjetlošću krijesnica, te ovjesio Sunce blistavo i Mjesec sjajni ispod nebesa u obrtanju, svoda u kretnji i neba koje se vrti.

 عجائب خلقة الملائكة الثاني:

Drugi : Čudesno stvaranje meleka

 

Onda je On stvorio otvore između nebesa visokih, pa ih ispunio vrstama meleka Svojih. Neki od njih spušteni su ničice i ne vraćaju se u položaj klečanja. Drugi kleče i ne ustaju. Neki su od njih u redovima i ne mijenjaju položaj svoj. Drugi stalno veličaju Boga i ne posustaju. Njih ne pogađa ni snenost oka, ni pogrješka razuma, ni klonulost tijela, ni učinak zaboravljanja.

Među njima su čuvari pouzdani objave Njegove i donositelji poruke poslanicima Njegovim i oni koji raznose tamo i ovamo naredbe i odluke Njegove. Među njima su zaštitnici stvorova Njegovih i čuvari vrata vrtova džennetskih. Među njima su i oni čija su stopala pričvršćena na zemlji, ali im se vratovi protežu nebesima; udovi njihovi izlaze na sve strane, leđa njihova podudaraju se sa stupovima Prijestolja Božijeg, pred kojim su oči njihove oborene i pod kojim su krila njihova sklopljena, te su između sebe i svih drugih razastrli koprene slave i zastore moći. Oni ne misle o Stvoritelju svome preko slike, ne pripisuju Mu svojstva stvorenoga, ne ograničavaju Ga u boravište neko i ne ukazuju na Nj preko prikaza.

 

 

الثالث :  عجائب خلقة الإنسان

Treći : Čudesno stvaranje Adema

 

Uzvišeni je od zemlje grube i nježne, slatke i slane, uzeo ilovaču, koju je utapao u vodu sve dok nije postala čista, te je mijesio vlaženjem sve dok nije postala ljepljiva. Od nje je izvajao lik s oblinama, spojevima, udovima i člancima. Očvršćivao ga je dok se nije ukrutio i otvrdnjivao dok nije suh i zvonak postao u vremenu određenom i trajanju znanom. Onda je On u nj udahnuo od Duha Svog, na što je on poprimio oblik bića ljudskog s umom koji upravlja njime, razumom kojim se koristi, udovima koji mu služe, dijelovima tijela koji mijenjaju položaj njegov, razboritošću koja luči između istine i neistine, okusa i mirisa, boja i vrsta. On je smjesa ilovače boja različitih, tvari vezivnih, oprečnosti razlazećih i svojstava raznovrsnih, kao što su toplina i hladnoća, mehkoća i tvrdoća.

Potom je Allah Uzvišeni zatražio od meleka da ispune očekivanje Njegovo od njih i da namire zalog naloga Njegovih, da ga priznaju padanjem ničice pred njim i da se pokore časnom položaju njegovom. Allah je zato rekao:

”Padnite ničice pred Ademom! - i oni padoše ničice, osim Iblisa.

Uobraženost zadrža Iblisa i u njemu nadjača zloba. On se tako uzoholi u obličju svom od vatre i prezirno se ponese prema stvoru od ilovače. Allah mu zato doznači vrijeme kako bi dopustio da sasvim zasluži srdžbu Njegovu, upotpuni kušnju i ispuni obećanje. Tako On kaže:

“Uistinu, daje ti se rok do Dana već određenog.

آدم  و الجنّة الرابع:

Četvrti : Adem i Džennet

 

Uzvišeni je potom nastanio Adema u boravištu gdje mu je učinio život ugodnim, a boravak sigurnim i upozorio ga je na Iblisa i neprijateljstvo njegovo. Taj ga neprijatelj kasnije zavede iz zavisti prema boravljenju njegovu u Džennetu i druženju s dobrima. Tako je uvjerenje svoje utopio u sumnju, a odlučnost u slabost. Radost svoju preinačio je u strah, a posrnuće svoje u kajanje. Onda je Allah Uzvišeni pružio Ademu priliku da se pokaje, poučio ga riječi milosti Svoje, obećao mu povratak u Džennet i spustio ga na mjesto iskušavanja i rađanja potomaka.

 

الغاية من أرسال الأنبياء

Cilj slanja vjerovjesnika –

 

Iz potomstva njegova Uzvišeni je izabrao vjerovjesnike i uzeo jamstvo njihovo za objavu Svoju i za nošenje poruke Božije kao obavezu njihovu. Tokom vremena mnogi su ljudi iznevjerili povjerenje Božije, zanemarili pravo Njegovo i pomiješali utvare zajedno s Njim. Šejtan ih je odvratio od poznavanja Njega i držao ih daleko od služenja Njemu. Onda im je Allah uputio poslanike Svoje i niz vjerovjesnika Svojih da bi ispunili prisegu Stvaranja Prvotnog, da bi ih podsjetili na dar Njegov zaboravljeni, da bi ih potakli poučavanjem, da bi im otkrili skrivena svjetla spoznaje, da bi im pokazali znake svemoći Njegove: nebesa uzdignuta nad njima, zemlju rasprostrtu pod njima, sredstva za život kojima su opskrbljeni, smrt koja ih zaustavlja, poteškoće koje ih troše i nezgode koje se nad njima smjenjuju.

Allah nije nikada dopustio da stvorovi Njegovi ostanu bez vjerovjesnika poslatog od Njega ili bez poslanice spuštene od Njega ili bez dokaza obavezujućeg ili puta jasnog. Ti poslanici bijahu takvi da se ne osjećahu slabima zato što ih bijaše malo, a poricatelja njihovih mnogo. Među njima je bio ili prethodnik koji bi imenovao sljedećega ili sljedeći kojega je predstavio prethodnik.

I tako su pretjecala vremena i prolazila razdoblja njihova; očevi su odlazili, a sinovi su zauzimali mjesta njihova,

 

فلسفة مبعث النبي صلى الله عليه وآله

Filozofija slanja Poslanika  –

 

sve dok Allah nije poslao Muhammeda - neka je blagoslov Božiji na nj i na porodicu njegovu! -kao vjerovjesnika Svoga u ispunjenju obećanja datog i upotpunjenju vjerovjesništva. Svjedočenje za nj bilo je uzeto od svih vjerovjesnika. Lik njegov bio je dobro poznat, a rođenje njegovo časno. Ljudi na Zemlji u to doba bijahu razdijeljeni u sljedbe različite, ciljevi im bijahu razdvojeni, a puti mnogostruki. Oni su ili uspoređivali Boga sa stvorovima Njegovim, ili iskrivljavali imena Njegova, ili se obraćali drugima pored Njega. Preko njega On ih je izveo iz zablude i izvukao iz neznanja.

Potom je Uzvišeni dodijelio Muhammedu - Allah blagoslovio njega i potomstvo njegovo! - susret sa Sobom i odredio da mu pripadne ono što je u Njega, počastio ga odlaskom sa svijeta ovog i ostavljanjem mjesta iskušavanja. On ga je zato povukao Sebi s počašću. Neka Allah blagoslovi njega i potomstvo njegovo!

 

ضرورة الإمامة

Nužnost imameta –

 

Ali, on je vama ostavio isto što su drugi vjerovjesnici ostavljali narodima svojim, jer ih vjerovjesnici ne ostavljahu neuslužene, bez puta jasnoga i bez znaka postojanog.

 

القرآن و الأحكام الشرعيّة

Kur'an i šerijatski propisi –

 

Ostavio vam je Knjigu od Stvoritelja vašeg, razjasnio dozvole i zabrane njezine, dužnosti izričite i odluke slobodne, opozivajuće i opozvane naloge njezine, dopustivo i obaveze stroge, posebno i općenito, pouke i primjere njezine, obuhvatnosti i djelimičnosti, jasnosti i nejasnosti njezine, potanko objašnjavajući kratice i rasvjetljavajući sve nejasnoće.

U njoj postoje neki ajeti čije je poznavanje obavezno i neki čije nepoznavanje ljudima može biti dopušteno. Sadrzi i ono što je, po njoj, obavezno, a čiji je opoziv sunnetom obznanjen ili ono što je po sunnetu obavezno činiti, ali ona dopušta nečinjenje toga. Ili, postoji ono što je obavezno u dato vrijeme, ali ne i poslije toga vremena. Zabrane njezine također se razlikuju. Neke su velike i u vezi s njima postoji prijetnja vatrom. Druge su male i za njih postoje izgledi oprosta. Neke će On, opet, oprostiti otkupom, malim ili velikim.

 

 

القرآن و الأحكام الشرعيّة فلسفة الحج –

Filozofija hadždža

 

Allah vam je učinio obaveznim hodočašće svetoj Kući Njegovoj, koja je tačka usmjeravanja za ljude što idu prema njoj, onako kako životinje hode ili golubovi hitaju prema izvoru vode. Allah ga je Uzvišeni učinio znakom poniznosti  skrušene pred veličinom Svojom i znakom pokornosti pred moći Svojom. On je od stvorova Svojih odabrao one koji su Mu se, čuvši poziv Njegov, odazvali i riječ Njegovu posvjedočili. Oni su zauzeli položaje poput vjerovjesnika Njegovih i slični su melekima Njegovim koji kruže oko Prijestolja Njegova, koji za se pribavljaju sve koristi od službe Njemu i žure obećanom oprostu Njegovom. Allah Uzvišeni učinio ju je znakom islama i svetošću za one koji kod nje traže utočište. On je obaveznim učinio hodočašćenje njezino i postavio pravo njezino, kojim vas obavezuje u ispunjavanju njegovom. Tako Uzvišeni kaže:

 

Svi ljudi koji su sposobni duguju Bogu hodočašćenje
Hrama. U vezi s onima koji poriču Istinu - doista,
Allah nema potrebu ni u čemu u svjetovima svim.

 

الخطبة : 2

Govor : 2

فلسفة الحمد

Filozofija hvaljenja Boga –

Hvalim Boga, tražim upotpunjenje blagoslova Njegova, podređujući se slavi Njegovoj i očekujući zaštitu od činjenja grijeha prema Njemu. Prizivam pomoć Njegovu budući da mi je potrebna dovoljnost Njegova. Onaj kojeg On vodi ne luta. Onaj kojem je On protivnik ne dobiva zaštitu. Onaj kojeg On podupire nema potrebu za drugim. Hvala je najteže od svega što se mjeri i najvrjednije od svega što je urizničeno.

Svjedočim da nema boga osim Boga Jednog. On nema slična. Svjedočenje moje iskušavano je u iskrenosti svojoj, a naša vjera bit je tog svjedočenja. Držat ćemo ga stalno, sve dok živimo, i čuvat ćemo ga uprkos nevoljama koje nas zadese. Svjedočenje je temeljni kamen vjere i korak prvi prema djelima dobrim i zadovoljstvu Milostivoga. Ono je sredstvo da odbijemo šejtana.

 

خصائص رسول الله  صلى الله عليه وآله

Poslanikove s.a.v.a. osbine

 

 Isto tako, svjedočim da je Muhammed rob Njegov i Vjerovjesnik Njegov. On ga je poslao s vjerom uzvišenom, znamenom djelotvornim, Knjigom napisanom, svjetlošću sjajnom, zrakom blistavom i nalogom odlučnim da rasprši sumnje, da iznese dokaze jasne, da opomene znakovima i da upozori kaznama.

 

وصف الجاهليّة –

Opis džahilijeta 

 

 Ljudi u to doba bijahu zapali u poroke, čime je uže vjere bilo prekinuto, stupovi vjerovanja uzdrmani, počela obešćašćena, sustav rastrojen, otvori suženi, prolazi zamračeni, uputa nepoznata, a tama gotovo potpuna.

Milostivom bijaše otkazana poslušnost, šejtanu data podrška, a vjerovanje napušteno. Uslijed toga padoše stupovi vjere; tragove njezine nije bilo moguće razaznati, a prolazi joj bijahu razoreni; puti njezini bijahu zatrti. Ljudi su se pokoravali šejtanu, koračali putima njegovim, pili na pojilima njegovim. Preko njih su se razletjela znamenja šejtanova i zastava njegova bijaše uzdignuta nad opacinama koje su trale ljude papcima i po njima gazile. Opačine su se uzdigle, a ljudi, uronjeni u njih, bijahu zavedeni, smušeni, obeznanjeni i namamljeni kao u kuću dobru sa susjedima lošim. Umjesto sna, bili su budni. Umjesto surmi, imali su suze u ocima. Bijahu u zemlji u kojoj su učeni bili u uzdama, a neznalicama počasti odavane.

 

 

 

فضائل عترة النبي صلي الله عليه و آله

Vrline Poslanikove  s.a.v.a  porodice

 

Oni su mjesto tajni Njegovih, skloništa stvari Njegovih, posude znanja Njegova, središta mudrosti Njegove, skrovišta spisa Njegovih i planine vjere Njegove. S njima je Allah ispravio leđa i otklonio drhtanje udova.

 

أعمال المنحرفين

Djela smutljivaca –

 

Dvoličnjaci su posijali poroke, natopili ih obmanama i požnjeli propast.

 

 

منزلة آل محمد صلي الله عليه و آله

Stepen (rang) Poslanikove s.a.v.a. porodice

 

Niko u zajednici muslimana ne može biti ravan potomstvu Vjerovjesnikovu. Nikada se ne može izjednačiti s njima onaj na kojega se proteže blagodat njihova. Oni su i temelj vjere i stup vjerovanja. Poodmakao trkač treba im se vratiti, a pratilac ih sustići. Oni imaju sva svojstva da budu vođe. Oporuka i naslijeđe njima idu u prilog. Sada je pravo vraćeno vlasniku svome i okrenuto prema svome središtu povratka.

 

الخطبة : 3

Govor : 3

الشَکوَی من ابن ابي قُحافة (ابي بکر)

Žalba sinu Ebu Kuhafe (Ebu Bekru)

 

Pazite! Tako mi Boga, sin Ebu Kuhafe ogrnuo se njime. A doista, znao je da je položaj moj spram njega bio jednak položaju osovine u odnosu na ručni mlin. Obilje vode otječe od mene, a ptica ne moze uzletjeti do mene. Stavio sam zastor spram hilafeta i držao se odijeljenim od njega.

Potom sam počeo misliti da li bi trebalo napasti ili mirno trpjeti zasljepljujuću tminu patnji u kojima su odrasli malaksali, a mladi ostarjeli, dok vjernik istinski djeluje pod teretom sve dok ne susretne Boga. Našao sam da je ustrajnost u tome bila mudrija. Usvojio sam, zato, strpljenje, iako je bilo bockanja u oku i gušenja u grlu. Gledao sam otimanje nasljedstva moga sve dok je prvi išao putem svojim, ali je nakon sebe hilafet predao Ibn Hattabu.

 

ابو بکر و التلاعب بالخلافة

Ebu Bekr i poigravanje sa hilafetom

 

Naveo je Ašaove retke:

Velika je razlika moga dana
Na grbi deve provedena,
I dana brata Džabirova Hajjana.

Čudno je da se za života želio osloboditi hilafeta, ali ga je za drugoga potvrdio poslije smrti svoje. Ta su dvojica, u što nema sumnje, dijelila vime njegovo strogo među sobom.

الشكوى من عمر

 Žalba Omeru -

Taj je stavio hilafet u ogradu čvrstu, gdje je govor bio ohol i gdje je dodir bio grub. Propusti su bili obilni, a takvi su bili i izgovori za njih. Ko je bio u dodiru s njima bio je poput jahača deve neukroćene. Ako bi trznuo povodac njezin, nosnica bi bila prekinuta; ali ako bi ga popustio, bio bi zbačen. Ljudi su se zato, Boga mi, spetljali u nesmotrenosti, obijesti, nestalnosti i zastranjenja.

Ostao sam strpljiv i pored razdoblja dugog i nepopustljivosti iskušenja, sve dok on ne ode putem svojim.

الشكوى من شوري عمر

Žalba Omerovom vijeću - 

I preda sve skupini, smatrajući da sam i ja jedan od članova njezinih. Ali, o Bože, šta je trebalo činiti s tim vijećanjem?! Je li bilo tamo ikakva sumnjičenja mene od strane prvoga od njih i da li i ja bijah tada smatran bliskim njima? Ostadoh, međutim, tih kada i oni bijahu tihi. A letio sam visoko kada i oni. Jedan od njih okrenuo se protiv mene u mržnji svojoj, a drugog su tazbinske veze njegove skrenule na drugi put - te ovo te ono.

 الشكوي من عثمان

Žalba Osmanu –

 

 

Sve dok ne ustade treći između tih ljudi, nadimajući prsa snagom svom. S njim se podigoše i potomci oca njegova, koji su progutali imetak Božiji kao deva što proždire lišće proljetno sve dok joj ne pukne kolan, pa je čini njezini dokrajče i proždrljivost svali.

وصف يوم البيعة

Opis dana zakletve –

 

U tome času ništa me ne iznenadi do mnoštvo ljudi koji navališe na mene. Ustremiše se prema meni sa strana svih, poput grive hijene, tako silno da su prignječili Hasana i Huseina i razderali mi oba kraja ogrtača na plećima. Okupili su se oko mene poput stada ovaca i koza. Kada uzeh uzde vođstva državnog, jedna se stranka otcijepi, druga posta neposlušna, dok ostatak započe djelovati nezakonito, kao da nisu čuli riječi Božije:

Što se tiče tog života budućeg, Mi ga darujemo
onima koji ne traže da se uznose na Zemlji,
niti da uz to šire pokvarenost;
jer budućnost pripada onima koji su svjesni Boga.

Da, Boga mi, čuli su ih i razumjeli, ali svijet ovaj zasvjetlucao je u očima njihovim i ukrasi njegovi su ih zaveli.

المسؤليات الإجتماعية

Socijalne odgovornosti

 Pripazite, tako mi Onog Koji rascjepljuje zrno i stvara bića živa, da mi ne dođoše ljudi i da podržavatelji ne istrošiše uvjeravanja, i da se učeni ne osloniše na Boga, s obavezom da neće pristati na proždrljivost tlačitelja i glad tlačenih, zbacio bih uže hilafeta na njegova pleća i postupao bih s posljednjim jednako kao i s prvim. Vidjeli biste onda da u pogledu mome ovaj svijet vaš nije bolji od kihanja koze.

الخطبة : 4

Govor : 4

 

خصائص أهل البيت عليهم السلام

Osobine Ehlul bejta a.s.

 

Posredstvom nas stekli ste uputu u mraku i osigurali položaj visoki. Pomoću nas izbavili ste se iz tame noći. Neka ogluše uši koje ne čuju povike! Kako neko ko gluh ostaje na povike glasne može čuti glas slabašnih. Neka se smiri srce koje je stalno kucalo.

Uvijek sam očekivao posljedice nevjere vaše. Pažljivo sam vas motrio kroz odjeću varke. Zastor vjere skrio me je od vas, ali iskrenost namjera mojih otkrila je vas meni. Stao sam za vas na put istine među tragovima koji zavode i na kojima susrećete jedan drugog. Ali ne bijaše predvodnika. Kopali ste, ali niste našli vodu.

Danas vam omogućujem da vam govore znaci koji su jasni. Onaj koji me ostavi bez svoga je mišljenja. Nikada nisam sumnjao u Istinu nakon što mi je pokazana. Musa - mir neka je s njim! - nije imao straha za sebe, već se bojao da ga neznalice ne svladaju i u zastranjenju da se ne zadesi. Danas se nalazimo na raspuću Istine i neistine. Onaj koje siguran da će dobiti vodu ne osjeća žeđ.

الخطبة : 5

Govor : 5

 

 

طرق الوقاية من الفتن

Načini imunosti od spletkarenja


O ljudi! Sijecite valove iskušenja lađama izbavljenja! Okrenite se s puta razdora i skinite krune ponosa. Uspješan je onaj koji se diže na krilima, ili koji ostaje miran dok drugi uživaju lagodnost. Ovo je put vode mutne ili zalogaja koji će udaviti osobu koja ga guta. Neko ko otrgne plodove prije nego što dozriju sliči na onoga koji sadi na polju tuđem.

حكمة السكوت

Mudrost šutnje –

 

 

Ako se izjasnim, reći će: ”Pohlepan je na vlast!” A ako prešutim, reći će: ”Uplašio se smrti!” A koliko je to daleko od istine?! Boga mi, sin Ebu Taliba bliskiji je smrti nego dijete prsima matere svoje. Uronio sam u znanje skriveno. Ako bih ga otkrio, drhtali biste poput konopa u bunarima dubokim.

 

الخطبة :5

Govor : 6

 

علمه و مظلوميته عليه السلام

Njegova a.s. obavještenos i potlačenost

 

Boga mi, neću biti poput jazavca koji se pretvara da spava i pored ponavljanog bacanja kamenja sve dok onaj koji je u traženju toga to ne nađe, ili dok ga ne svlada onaj koji ga iščekuje. Radije ću stalno zadavati udarce onima koji se udaljuju od Istine, uz pomoć onih koji Istinu prihvaćaju, i onima koji griješe i sumnjaju, uz pomoć onih koji slušaju i koji mi se pokoravaju, sve dok dan moj ne dođe. Boga mi, neprestano je oduzimano pravo moje od dana kada je Vjerovjesnik - mir i blagoslovi Božiji neka su na nj! - umro pa sve do danas.

 

الخطبة : 7

Govor : 7

 

أتّباع الشيطان

Šejtanovi sljedbenici –

 

 

Oni su šejtana učinili gospodarem poslova svojih, a on ih je uzeo za saradnike. Položio je jaja i izlegao ih u grudima njihovim. U krilima njihovim gmiže i puzi. Gleda kroz oči njihove i govori jezicima njihovim. Tako ih vodi grijehu i lijepim im pričinja i stvari gnusne, kao što je djelovanje onoga kojem je šejtan učinjen saradnikom u poslu, pa govori neistinu jezikom njegovim.

الخطبة : 8

Govor : 8

 

نقض الزبير للبيعة

Zubejrovo kršenje zakletve

 

Tvrdi da mi se rukom svojom zakleo na vjernost. Ali, nije se zakleo srcem svojim. Tako je on potvrdio vjernost. Što se tiče tvrđenja njegova da to nije drukčije nego sa srcem, trebat će istupiti s dokazom jasnim za to. Inače, morat će se vratiti tamo odakle je došao.

 

 

الخطبة :9

Govor : 9

مواقف طلحة و الزبير

 

Talhino i Zubejrovo stanje

Oni grme poput oblaka i sijevaju poput munje. Ali, i pored toga, pokazuju kukavičluk. Mi ne grmimo, sve dok ne navalimo, niti zalijevamo sve dok zbiljski kišu ne izlijemo.

الخطبة : 10

Govor : 10

التعريف بأصحاب الجمل

Obavještenje o bici oko deve

Pazite! Šejtan je okupio odred svoj i sabrao konjicu i pješadiju svoju. Uz mene je doista razboritost moja. Niti sam se prevario, niti sam ikada bio prevaren. Boga mi, napunit ću do vrha radi njih čatrnju iz koje ću samo ja izvlačiti vodu. Oni se od nje ne mogu niti odvratiti, niti se njoj vratiti.

 

الخطبة : 11

Govor : 11

 

التعليمات العسكرية

Podučavanje vojske

Planine se mogu pomaći s mjesta svojih, ali ti se ne smiješ pomaći sa svoga. Zube svoje stisni! Glavu svoju daj Bogu! Noge svoje čvrsto u zemlju usadi! Pogled svoj na neprijatelju najudaljenijem zadrži, pa oči zatvori! I budi siguran da je pobjeda samo od Boga Uzvišenog!

 

الخطبة : 12

Govor : 12

مشاركة الغائبين في الثواب

Sudjelovanje odsutnih u sevabu

 

 Zapovjednik vjernih na to reče: ”Je li ljubav brata tvoga uz nas?” On reče: ”Jest!” Tada Zapovjednik vjernih kaza:

U tom slučaju on je prisutan. Šta više, u ovoj vojsci našoj prisutni su čak i oni ljudi koji su još u kičmama muškaraca i matericama žena. Ukratko, vrijeme će ih iznijeti i vjera će pomoću njih ojačati.

الخطبة 13

Govor : 13

علل سقوط الأُمّة

Razlozi propadanja zajednica

 

Bili ste vojska žene i sljedbenici deve. Ona je zamumlala, a vi se odazvali. Kada bijaše ubijena, vi se razbježaste. Čudorednost vaša je niska, a zavjet vaš raskinut. Vjera vaša je dvoličnost. Voda vaša je ustajala. Onaj koji prebiva među vama natovaren je grijesima, a onaj koji vas napusti osigurava milost Stvoritelja svog.

Kao da vidim glavnu dzamiju vašu, slicnu vanjštini lađe, a Allah je poslao kaznu iznad i ispod nje, i utapa se svako ko je na njoj.

Boga mi, grad vaš će doista biti toliko potopljen, pa kao da već vidim džamiju njegovu poput gornjeg dijela lađe ili poput noja koji leži.

Poput grudi ptice na valu morskom.

Od ilovače u sebi grad vaš među gradovima svim zaudara najviše, najbliži je vodi i najudaljeniji nebu. U njemu je devet desetina zla. Onaj koji ulazi u nj opkoljen je grijesima svojim, a onaj koji je izvan njega uziva praštanje Božije. Kao da gledam tu nastambu vašu; voda ju je toliko progutala da se vidi samo najviši dio džamije, koja izgleda poput grudi ptice na valu morskom.